Emerik Blum rođen je 12. februara 1911. godine u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, koje je tada bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Otac i majka Emerika Bluma bili su mađarski Jevreji koji su u to vrijeme bili imigranti u Bosni i Hercegovini. Blum je otišao u Prag da studira elektrotehniku.

Prije drugog svjetskog rata mnogi sarajevski studenti studirali su u Beču i Pragu, pa su svoja znanja prenosili na mlađe pojedince, srednjoškolce, otvarali nove horizonte i darovali im knjige autora poput Plehanova, Marxa i Engelsa. Učenici su brzo shvatili da žive uoči revolucije – ali su već naslutili dolazak fašizma. To je postalo posebno jasno Blumu i njegovim kolegama kada su organizirali izlet u Berlin gdje su vidjeli divljanje nacističke mafije i brutalne napade na jevrejske radnje. Emerik Blum, tada student treće godine elektrotehnike, odveo je uplašene studente u jugoslovensku ambasadu u Berlinu, gdje su ih uvjerili da će sve biti u redu. Blum je, međutim, bio svjestan da je svijet na rubu kolapsa. Smatrao je da svi naši studenti moraju biti ideološki i politički osviješteni i obrazovani. Jugoslavenski studenti u Pragu počeli su snažno vjerovati da se socijalizam može suprotstaviti nadolazećem fašističkom zlu.

Blum je 1939. godine diplomirao elektrotehniku ​​na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu. Po završetku fakulteta vratio se u Sarajevo sa suprugom Matusijom. Već tokom školovanja u Sarajevu i Pragu isticao se svojim naprednim idejama, koje nisu odgovarale tadašnjoj vladajućoj politici.

Kao vrhunski intelektualac, a prije svega antifašista, za vrijeme socijalističke vladavine obavljao je niz funkcija i vrlo brzo došao na čelo Ministarstva privrede BiH, a kasnije i pomoćnik ministra elektroprivrede tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Bez sumnje se može reći da je Blum pokrenuo jedan od najvećih ekonomskih procvata u historiji zapadnog Balkana.

Emerik Blum je bio zagovornik ideje o izgradnji kapaciteta velikih industrijskih pogona, a u prvom planu Kombinata aluminijuma u Mostaru, kao i Fabrike glinice „Birač AD“. u Zvorniku. Njegova vizija uključivala je stvaranje kapaciteta u lokalnoj proizvodnji električne i mehaničke opreme. Tako je izgrađena fabrika "TAT" na Ilidži, elektrana u Lukavici, fabrike u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i drugim mjestima u Jugoslaviji. Emerik je 1954. godine osnovao "Laboratoriju za zavarivanje i defektoskopiju" kako bi u SR BiH formirao preduzeće za zavarivanje, kao i školu zavarivanja.

Emerik Blum je 1951. godine osnovao Energoinvest, jednu od najvećih kompanija u bivšoj Jugoslaviji sa sjedištem u Sarajevu, gdje je bio prvi direktor. Ujedinio je dvije kompanije, jednu u kojoj je bio direktor "Elektroprojekta", a drugu "Elektromont", da bi stvorio "Energoinvest".

Energoinvest je osnovan kao mali projektantski biro, sa nešto više od 90 zaposlenih, pod imenom "Elektroprojekt" [3] 1951. godine sa Emerikom Blumom na čelu kompanije. Energoinvest se razvio u modernu evropsku kompaniju čije se poslovanje zasnivalo na modelu sistemskog inženjeringa realizovanog projekta „ključ u ruke“. Do 1955. godine, preduzeće je bilo dovoljno dobro da se razgrana. u proizvodnju električne i druge opreme. Pet godina kasnije, preduzeće — koje se do sada zove Energoinvest — otvorilo je tri istraživačko-razvojna centra, pogon za obuku i sopstvenu izvoznu organizaciju. Primarne poslovne oblasti bile su električna energija, hidrogradnja, građevinarstvo, termoenergetika, procesna postrojenja i komunikacijska tehnologija.

Godine 1958. Energoinvest je bila izvozno orijentirana kompanija koja je poslovala na globalnim tržištima od Meksika do Malezije. U jednoj fazi imala je urede u 31 zemlji, uključujući SAD. Izgradila je proizvodna postrojenja, transformatorske stanice i dalekovode u Indiji, Sudanu, Iraku, Sovjetskom Savezu, Kipru, Zambiji i drugim zemljama u razvoju.

Od sredine 1960-ih Energoinvest je radio na poslovnoj i razvojnoj strategiji koja bi garantovala tehnološki napredak i konkurentnost na globalnom i domaćem tržištu. Fabrike i istraživački centri razvijali su se u Bosni i na čitavom jugoslovenskom prostoru sa ciljem proizvodnje za inostrano tržište. U tom kontekstu, geopolitička vodeća pozicija Jugoslavije u pokretu nesvrstanih bila je ključna za globalni razvoj Energoinvesta. Tokom 1960-ih i 1970-ih, kompanija je postepeno preuzimala vodeću ulogu kao centar mreže ekonomskih kontakata i razmjena između globalne južne, zapadne Evrope i sovjetskog bloka; brzo je postao broj jedan izvoznik u Jugoslaviji.

Uspjeh Bluma i Energoinvesta bio je rezultat jugoslovenskog napuštanja državnog ekonomskog planiranja i upravljanja početkom 1950-ih. U okviru reforme, socijalistička preduzeća dobila su moć samoupravljanja, što je inovacija u marksističkoj praksi koja je razbjesnila ideologe u Moskvi. Blum je to iskoristio da uvede moderne stilove upravljanja. Mnogo je ulagao u svoje uposlenike, obrazovne institucije i razvoj najboljih praksi. Tokom godina, Energoinvest je stipendirao više od 10.000 mladih ljudi, direktno obučio više od 20.000, a kroz obuku na radnom mjestu unaprijedio je karijere za više od 100.000 ljudi. Stipendirao je i školovao stručnjake različitih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslovenskih stručnjaka u Rusiji, Americi, Nemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama. I danas se alumni stipendista Energoinvesta mogu naći u najistaknutijim tehnološkim čvorištima u svijetu.

Vođen motom „nijedan posao nije bez ludila“, što znači da je temelj svakog razvoja zasnovan na mladima i njihovom entuzijazmu, pokrenuo je obrazovni sistem koji je osposobio desetine hiljada stručnih radnika. Kako je rekao u jednom intervjuu, “Shvatili smo da je potrebno prikupiti dovoljno stručnjaka da bismo uspjeli, a kada se to primijenilo u praksi, pokazalo se da je tačno. Izgradnja prostora i kupovina mašina je bila teška jer još nije bilo novca, nekako progurali. Ali sve je to bilo beskorisno bez radnika.

Blum je bio izuzetno pametan, znajući da da bi bio najbolji, moraš učiti od najboljih. Zaposlio je američke konsultante iz McKinsey & Co., konsultante za upravljanje iz New York-a, kako bi pojednostavili operativni modela Energoinvestova za globalno tržište. To je bio vrlo hrabar potez u to vrijeme. Nepotrebno je reći da je to izazvalo burne reakcije i ljutito konzervativce u socijalističkim krugovima Jugoslavije.

He enthusiastically accepted all the ideas that led to the development of Energoinvest, and when the conditions (technical, political and financial) did not allow it, new directions of development and new products were born. It is interesting that in the 70's Energoinvest used digital data processing, and at the end of the 80's it started its own production of personal computers [4]. He introduced machine data processing with the digital computer "GAMINA 30" and the analog computer "PACE 231" [6], which in 1964 was a marvel of technology and the first in Bosnia and Herzegovina.

With his engineering visions, Blum managed to create a company which in 70 years of its work, marked in 2021, operated in 105 countries around the world. Through the bureaus of Elektroprojekt & Energoinvest, hydroelectric power plants of HPP Jablanica, Rama, Jajce I and II and Dubrovnik were designed, and then numerous others. The Thermal Bureau designed and performed works and supervision over the largest thermal power plants in BiH, and it is worth mentioning the Indian thermal power plants Kandla, Kanpur and Kalakot, as well as TPP Makasar, Palembang and Medan in Indonesia. The transmission line bureau designed and built tens of thousands of kilometers of transmission lines in Libya, Egypt, Ethiopia, Zambia, Kenya, Sudan, Iraq, Iran, Kuwait, Pakistan, Indonesia, the United States and other countries with hundreds of substations of all voltage ratings. Emerik Blum was also behind the establishment of the Aluminum Plant in Mostar, as well as the Alumina Factory in Zvornik to minimise the reliance of imports and strengthen Energoinvest exports.

The quality of Energoinvest's projects is also recognized across the Atlantic. One of the largest high-voltage lines of 500 kilovolts, 450 km long, with a construction of 17,000 tons and a total value of 5.5 million dollars, was built through three federal states in the United States (Arizona, Utah and Nevada).

Sa stranim partnerima otvorio je zajedničke fabrike u Meksiku, Iranu, Egiptu i BiH, pokazujući svoje preduzetničke i vizionarske kapacitete, koje su zadržali i nakon njegove smrti, sve do raspada Jugoslavije. Meksiko (EnergoMex), Libija (ELPCO), SSSR (ENHA) i Pakistan (EnergoPak). Takođe je imao partnerstva u zapadnoj Evropi (kao što je IterEnergo u Francuskoj i Nemačkoj) i Sjedinjenim Državama.

Za njega se govorilo da je natprosječno inteligentan sa vrlo skromnim načinom života. Ono što ga je krasilo je to što je bio pristupačan kolegama i radnicima, te izuzetno pošten. Njegove vizije nisu mogli pratiti ni oni koji su bili s njim u Komunističkoj partiji. Zbog toga je često imao problema, a najveći je bio sa Državnom bezbjednošću, kada je stipendirao mlade, a posebno kada su počeli stipendirati i studenti Orijentalnog fakulteta. Ispostavilo se da je u svemu bio u pravu. Studente orijentalnih fakulteta slao je u predstavništva u mnoge zemlje i tako proslavio svoj lični projekat "Energoinvest" u zemljama trećeg svijeta. Od Državne bezbjednosti su ga uvijek spašavale kolege iz Centralnog komiteta, čiji je bio član, a on je rekao da bi, da ih nije bilo, zbog divljih ideja završio u zatvoru.

Kao učesnik NOB-a, dobro je poznavao Tita, koji ga je razumio i davao mu podršku, u njegovoj želji da stvori sarajevsko preduzeće koje će biti prvo u tadašnjoj državi. A 1966. godine, Titovim dolaskom u Sarajevo, Blum je izložio razvojni projekat Energoinvesta. Bila je to zvanična pobjeda nad onima koji ga nisu voljeli. Tada mu je Tito, uz topli zagrljaj, rekao da samo nastavi tako.

Do 1987. godine Energoinvest je bio najveći izvoznik u bivšoj Jugoslaviji postigavši ​​svoj poslovni vrhunac sa prometom od milijardu dolara sa 42.000 uposlenika. Energoinvest je projektovao desetine hiljada kilometara dalekovoda, hiljade trafostanica, niz hidro i termoelektrana, procesnih i industrijskih postrojenja na svim kontinentima. [4]. Njegov godišnji doprinos izvozu SFRJ iznosio je oko 4%, što je veoma značajna komponenta industrijske proizvodnje Bosne i Jugoslavije. Energoinvest je bio treća najveća kompanija u Jugoslaviji i po ukupnim prihodima i po broju zaposlenih.

Tokom ovih sedam decenija, Energoinvest je poslovao u 105 zemalja širom sveta, gde je izgradio:

• 164 hidro i termoelektrane

• 60.000 kilometara dalekovoda

• 7.300 trafostanica

• 400 kompleksnih infrastrukturnih projekata

• Koliko je Blum bio jednostavan i samouvjeren u svojim idejama najbolje pokazuje kada je za Sovjetski Savez bio potreban veliki teret "Energoinvesta" od 300 tona. Napravljen je specijalni vagon, koji nije mogao da se napravi u fabrici "Vaso Miskin", već u Kraljevu. Teret je bio u jednom komadu i tako natovaren na voz da je morao stići do Luke Ploče (Hrvatska). Sam Blum se ukrcao na lokomotivu i došao u Ploče sa strojovođom kako bi se uvjerio da je sigurno stigao projekat bez greške.

• Ne možemo zanemariti činjenicu da je Blum sa svojim prijateljima Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem osnovao Collegium Artisticum, galeriju savremene umjetnosti u Sarajevu. To je samo jedna nit njegove bliskosti sa umjetnošću koju je njegovao u sebi. Nije slučajno što se za njega, pored svega, govorilo da je umjetnik.

• Nije bio baš oduševljen sportom. Ali, kako je pratio utakmice Košarkaškog kluba "Bosna", koji je postao prvak Evrope, kada je bio evidentan njegov uspon, to se promijenilo. A mnogi će reći da je za to imao velike zasluge, pružajući im nesebičnu podršku.

• Bio je i jedan od inicijatora ideje o organizaciji Olimpijskih igara u Sarajevu. Znao je da to mogu organizovati Bosna i Hercegovina, Sarajevo i njegov "Energoinvest".

• Stalno je mislio na svoj "Energoinvest", a i dok je bio gradonačelnik bio je u upravnom odboru. Tako je brzo i naširoko razvijao sve do trenutka kada je umro, 24. juna 1984. godine, kao gradonačelnik u vrijeme kada su naše Olimpijske igre proglašene za najbolje organizovane na svijetu.

• Financial Times nazvao je Blooma "personifikacijom" socijalizma u akciji biznismena. Tokom oštrih hladnoratovskih podjela, Blum je lako poslovao i sa SSSR-om i sa SAD-om, a u to vrijeme Energoinvest je proizvodio sve, od hidroelektrana do električnih utičnica.

• Charles Show, McKinseyjev vodeći partner, koji je vodio projekat unapređenja poslovanja Energoinvesta, napisao je u Energoinvest Monografiji (2002): „Naučio sam više od Bluma nego u svojih 30 godina kao konsultant, gdje su neki od mojih klijenata bili predsjednici najveće svetske kompanije.”

• U jednom od dokumenata o životu i radu Emerika Bluma stoji ovo: „bilo da se radi o tehnološkim procesima, konceptima istraživačkog rada, vođenju preduzeća ili restrukturiranju proizvodnih snaga, Emerik Blum je odlučno, a ponekad i protiv brojnih otpora, uvodio inovacije i ideje". Poznato je da su fenomen nastanka i razvoja Energoinvesta ozbiljno analizirali svi nivoi vlasti i preduzeća.

• Emerik Blum je od početka nastojao da se proširi van saveznih granica Jugoslavije; njegova paradigma je bila sljedeća: „Ne možemo živjeti od Jugoslavije! Ovdje je tržište premalo. Može nam poslužiti kao teren za trening, ali ćemo pravu utakmicu igrati u inostranstvu'

Neke od uloga koje je Emerika:

• Imenovan za gradonačelnika Sarajeva na dvije godine, počevši od 1981. godine

• Direktor “Elektrobiha” i “Elektrocentra”

• Generalni inženjer opšteg smjera Sindikalne elektroprivrede

• Generalni direktor direkcije za elektroprivredu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije [SFRJ]

• Pomoćnik ministra za električnu energiju SFRJ

• Predsjednik odbora za elektroprivredu.

• Član Organizacionog odbora Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, zvanično poznatih kao XIV Zimske olimpijske igre, održane u Sarajevu.

Dobio je veliki broj nagrada:

• Orden za hrabrost

• Orden Republike sa srebrnim vijencem

• Orden Republike sa zlatnim vijencem

• 1966. - Šestoaprilska nagrada - Sarajevo.

• 1974 - Vitez francuske Legije časti.

Bosnia & Herzegovina Futures Foundation želi se zahvaliti sljedećim pojedincima na doprinosu ovoj stranici posvćene Emeriku Blumu:

Zlatko Marjanovic and Dr. Eddie Custovic

1.      (Čovjek kojeg je Tito podržavao: Holivudska životna priča Emerika Bluma - Azra Magazin, 2022)

2. (The Director of Sarajevo “ENERGOINVEST” witness of Slana - Јадовно 1941. - КУЛТУРА СЈЕЋАЊА, 2022)

3. Raymond H. Anderson (Oct. 7, 1972) Yugoslav Enterprise Prospers. nytimes.com The New York Times. Retr. on Sept. 20 2017

4. Energoinvest. (n.d.). Retrieved January 14, 2022, from https://energoinvest.ba/index-news-bos.php?newsid=208

5. Huang, Daniel (June 25, 2014). "What Happens When the Vulture Funds Start Circling". The Wall Street Journal. Retrieved August 6, 2016.

6. "PACE 231R analog computer, 1961" (PDF). http://s3data.computerhistory.org/brochures/eai.231r.1961.102646219.pdf. computerhistory.org.